Što nas još čeka ove godine?

Evo kratkog pregleda filmova koji nam stižu do kraja godine...

Lawless (31. kolovoz u SAD-u; 20. rujna kod nas) je western, snimljen po knjizi "The Wettest County In the World", koju je u scenarij pretočio popularni pjevač Nick Cave, a u kojem glavne uloge imaju Tom Hardy (Dark Knight Rises, Inception, This Means War), Shia LeBeouf (Transformers, Disturbia, Wall Street 2) i Jessica Chastain (The Help, Tree of Life). Priča se odvija u doba prohibicije, a govori o tri brata čiji biznis dođe u opasnost upravo zbog prohibicije. Film je bio nominiran za Zlatnu Palmu u Cannesu ove godine u kategoriji Najboljeg filma.

Killing Them Softly (19. listopada u SAD-u) je novi film Brada Pitta (koji je i producent i glavni glumac), snimljen prema romanu "Cogan's Trade" Georgea Higginsa. Film se bavi ubojicama i mafijašima, a uz Pitta glume i neki koji su se ranije proslavili u mafijaškim filmovima/serijama: James Gandolfini (The Sopranos, The Mexican, 8mm) i Ray Liotta (Goodfellas, Narc, Charlie St. Cloud). Film je također bio nominiran za najbolji film u Cannesu.

Argo (12.listopada u SAD-u) prati priču o šest američkih diplomata, koji su oteti u Teheranu 1979. godine. Film je sniman po istinitom događaju, i u njemu glumi cijela paleta filmskih i televizijskih faca, a između ostalog Ben Affleck (Armageddon, Pearl Harbor, The Town), Bryan Cranston (Malcolm in the Middle, Breaking Bad), Alan Arkin (Little Miss Sunshine, Edward Scissorhand), John Goodman (Roseanne, The Artist, The Big Lebowski), Kyle Chandler (Friday Night Lights, Super 8, The Day the Earth Stood Still) i mnogi drugi. Film je režirao sam Affleck, a producirao je, uz Afflecka i Granta Heslova, i George Clooney.

Za ljubitelje romantičnih komedija, ove godine još dolazi The Big Wedding, a prati davno razvedene Dona i Ellie, koji se na vjenčanju posvojenog sina prave i dalje zaljubljeni i sretni, kako bi sinova prava majka mislila da je sin odrastao u sretnoj obitelji. Film je prepun poznatih glumaca, a glavne uloge su pripale Robertu DiNeru (Meet the Parents/Fockers, Godfather, Taxi Driver), Diane Keaton (Godfather, Annie Hall, Something's Gotta Give), Katherine Heigl (Grey's Anatomy, Knocked Up, 27 Dresses), Amanda Seyfriend (Mamma Mia!, Red Riding Hood, In Time), Susan Sarandon (The Client, Stepmom, The Lovely Bones), Robin Williams (Dead Poet Society, Mrs. Doubtfire, Good Will Hunting). Film u američkim kinima kreće 26. listopada.

Ako pak volite epsku avanturističnu futurističku dramu onda bi za vas mogao biti Cloud Atlas, još jedan film koji je nastao prema knjizi (Cloud Atlas, Davida Mitchella). U filmu glavne uloge imaju Tom Hanks (Green Mile, Da Vinci Code, Forrest Gump) i Halle Berry (Catwoman, Die Another Day, X-Men), u pratnji Hugha Granta (Four Weddings And a Funeral, Notting Hill, Bridget Jones Diary) i ranije spomenute Susan Sarandon, između ostalih.  Film prati nekoliko različitih priča u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te prikazuje kako naše radnje utječu na buduće događaje.

To be continued...

The Amazing Spider-Man

Za početak, da se odmah ogradim i pojasnim da ne volim Spider-Mana. Nisam gledao niti jedan film s Tobyejem Maquireom u ulozi. Ovaj film sam išao gledati na nagovor.

Dakle, uopće ne znam zašto je netko smatrao da je potrebno napraviti "reboot" priče o Spider-Manu samo par godina nakon prošle trilogije. Ali eto očito da je izvjesni Marc Webb (koji iza sebe ima samo još jedan film osim Spider-Mana i hrpu glazbenih video spotova) mislio da je to dobra ideja. Mislim, naravno da je čovjek mislio zaraditi lovu (i to mu uspjeva), ali u moru remake-ova, sada smo krenuli "remejkati" i ono što je remejkano samo nekoliko godina ranije?! Hollywood stvarno više nema ideja...

I ok, g. Webb je napravio odličan posao što se tiče njegove redateljske strane. Sve to izgleda jako lijepo. Efekti su jako dobri. Ima zanimljivi rad kamere (zanimljiva scena dok pada kiša pred kraj filma, a kamera gleda okomito za zemlju).

Uz jako dobre vizuale, film okuplja jaku glumačku postavu, koju predvode mlade nade Hollywooda, Andrew Garfield (Peter Parker/Spiderman) i Emma Stone (Gwen Stacy). Moram reći da me Garfield oduševio. Za njega osobno je ovo savršen film, jer je ovdje uspio pokazati da može i zna odraditi i dramu i komediju i akciju i romantiku. Garfielda sam gledao u "Social Network" gdje je također bio dobar, ali evo ovdje me baš oduševio i jedna od jakih pozitivnih strana filma.

Naravno, standardno sjajna Emma Stone, za koju bih više volio da se drži nekih "ozbiljnijih" filmova, a manje ovih blockbustera, jer se bojim da ne zapadne u taj žanr, kao što su neke glumice romantične komedije. Iako Stone nije imala toliko zahtjevnog materijala u ovom filmu, svejedno je i dalje uspjevala zadovoljiti moje gledateljske želje. A i njezina kemija s Garfieldom je sjajna, što pridonosi uspjehu glavnog para.

Od sporednih uloga tu je uvijek sjajna Sally Field, te odlični Dennis Leary.

Moj problem s filmom je taj što se meni ovakav tip filma, sa čudovištima i sličnim pojama, nikad neće svidjeti. Čak mi je sve bilo i ok dok se to čudovište nije pojavilo. Mogao sam preći preko svega što se dotada događalo (a tad je već veliki dio filma prošao...)

Uz to, Peter Parker/Spider-Man je napisan pomalo kao zafrkant, koji, dok se bori s negativcima, ih bocka svojim zajedljivim komentarima, što čak i je na trenutke bilo smješno, ali cijeli film zbog toga ispada drugačiji od recimo ranije komentiranog Batmana. Tako da ovo ide više u smjeru akcijske komedije.

I priznajem, nisam neki stručnjak za priču o Spider-Manu. Morao sam googlati da malo više saznam i vidim da su ovdje išli baš po stripovskoj priči (poginu mu roditelji, posvoje ga stric i strina, pa ga ugrize pauk, a uz to je pravi mali geek kojeg "jock-ovi" tuku po školi...) Imam dojam da je priča prerazvučena. Pola sata je tražio onog kradljivca/ubojicu kojeg do kraja filma uopće ne pronađe, pa se pitam zašto smo uopće prolazili kroz to sve (možda će to biti i sporedna radnja i u nastavku? Jer danas sve ima nastavak...).

Ima nekih rupa u priči, ali mislim da sve to nije bitno, ako ste Spider-Man fan. Ako niste, zaobiđite film.

Ocjena: 3/5 (ali samo na račun Garfielda i Stone, što je možda potpuno krivi razlog za ovakav tip filma, ali nema veze...)

The Dark Knight Rises

Otkako je Christopher Nolan izbacio prvi film iz svoje trilogije o Batmanu (Batman: Beginning), bio sam oduševljen i zadivljen načinom na koji je uspio ponovo oživjeti i prikazati već toliko puta ispričanu priču. Njegov Batman je bio nekako realniji i nije bio (u nedostatku riječi na hrvatskom) "cartoonish" kao filmovi iz 80tih i 90tih (pogotovo ovi iz 90tih).

Ali da ne ulazim sada previše u analizu cijele Nolanove trilogije, bazirat ću se samo na ovaj posljednji.

Film okuplja impresivnu glumačku ekipu, koja uz sjajne članove koji se pojavljuju u prva dva filma (Bale, Cain, Oldman, Freeman...) dovodi i nekoliko novih lica, ponajprije sveprisutnog Toma Hardyja, slatkicu Anne Hathaway, te lijepu Marion Cotillard.

Fokusirat ću se više na pridošlice, obzirom da je "stara garda" odradila odlično svoj posao. Kada sam čuo da je Anne Hathaway dobila ulogu nove Žene-mačke to me je strašno razočaralo, obzirom da mi je dosada Anne Hathaway uglavnom bila pojam za slatkicu u romantičnoj komediji, koja nije ništa više od prosječne glumice i za koju nisam smatrao da ima seksipil potreban onome koji treba imati jedna Catwoman.

Hmm, trebao sam vjerovati Nolanu, jer Hathaway me je ugodno iznenadila. Bila je zavodljiva, lukava i spretna i po meni uspjela učiniti lik Catwoman svojim. Do sada je za mene Michelle Pfeiffer bila jedina Catwoman, ali Anne Hathaway je stvarno uspjela u tome da se (ako već ne preuzme naslov glave) barem približi Pfeifferici. Iako lik Catwoman koji je igrala Pfeiffer i koji danas igra Hathaway su nekako dosta različiti. Pfeiffericina "Mačka" je bila prava umobolna luđakinja (sa onim lickanjem ručica, a i dok nije bila u svom kostimu, njezina Selina Kyle nije se baš činila sva svoja). Hathawayina (ili bolje, Nolanova) Mačka je puno normalnija. Ima puno više osobnosti. Ima motivacije i razloge zašto paradira u tom kostimu. Dapače, ona nije uopće predstavljena kao neki stripovski "villain", nego jedna najobičnija kradljivica.

S druge strane, tu je Tom Hardy, koji glumi glavnog negativca, Banea, također preuzetog iz stripova o Batmanu. Odmah od početka filma, Bane je prikazan kao jezivi luđak, terorist koji je spreman na sve i koji nije strašan samo zbog svog fizičkog izgleda i glasa, već zbog moći koju on ima nad svojim ljudima, koji su spremni za njega učiniti sve, pa i umrijeti po naredbi, da ne trepnu. Do kraja filma shvatite koliko je kompleksan Hardyjev lik. Koliko ga Nolan razradio. Jer kroz cijeli film, malo po malo, saznajemo informacije o njemu, dok on harači Gothamom. I cijela ta karakterizacija čini Banea jednim od najboljih "villaina" ikad. Joker je bio sjajan, ali je tu dosta imalo i veze što ga je maestralno odglumio Heath Ledger. Ali ovdje se ne možemo osloniti na glumca da nam donese tu psihozu (jer da unaprijed ne znamo da ga Hardy glumi, kroz film je to teško i vidjeti), nego sam lik, sa svojim osobnostima izbacuje na površinu. Što se Hardyja tiče, teško mi je njega osobno komentirati, obzirom da kroz cijeli film nosi masku i ima mehanički deformiran glas. Ali ima jedna scena pred kraj filma, kad Hardy samo svojim očima natjera gledatelja da vam bude žao zbog onog što mu se u tom trenu događa. Tako da pohvale i njemu. I još jedna stvar, Bane je napravljen da izgleda kao prava planina od čovjeka, iako je Hardy zapravo vrlo nizak. Tako da, svaka čast i na tome.

Upravo je scenarij i razvoj likova jedan veliki plus ovom filmu (i trilogiji kao takvoj). Likovi su stvarni, imaju svoje potrebe i želje. I to je vjerojatno jedna od glavnih razlika između ove trilogije i prijašnjih Batmana. Priča se ovdje razvija polako i Nolan postavlja sve igrače na svoje pozicije savršeno prije velike kulminacije. Također priča se nadovezuje na događanja iz prijašnjih nastavaka, stoga bi bilo poželjno da ih se prisjetite ako ste zaboravili, prije gledanja Dark Knight Rises. Za one koji su spoiler-free siguran sam da će biti tu i tamo pokoji trenutak iznenađenja i obrata, koje nećete očekivati.

Režija i vizualni efekti su naravno odlični. Ja sam film gledao u IMAX-u, pa je sve izgledalo još i impresivnije.

Da ne bude sve tako savršeno, ima tu i nekoliko zamjerki (npr. dok bomba otkucava zadnju minutu, Batman i Catwoman nađu vremena da se zažvale! Come on!... i još par sličnih scena...) Osobno, više bih volio da je kraj bio drugačiji od ovog kakav je, jer baš mi je sami kraj najviše možda zasmetao.

Ali sve u svemu, mislim da je Nolan vrlo uspješno okončao svoju priču o Batmanu.

Ocjena: 4,5/5

Safe House

Safe House je akcijski triler, s Denzelom Washingtonom i Ryanom Reynoldsom u glavnim ulogama. Denzel glumi Tobina Forsta, bivšeg CIA-ovca, koji se odmetnuo i postao švercer informacijama, te kojeg traže sve moguće tajne agencije po svijetu, a Ryan Reynolds je Matt Weston, radnik u tzv. "sigurnoj kući" u koju vladine agencije dovode posebne "klijente" na čuvanje. Matt je smješten u sigurnu kuću u Južnoj Africi, gdje je već 12 mjeseci, a niti jednom nije imao "gosta", već je pomalo nervozan i želi napredovati u karijeri. Uhićenjem Frosta i njegovim smještanjem u sigurnu kuću kod Westona, stvari se zapetljavaju.

Ovaj triler švedskog redatelja čileanskog porijekla, Daniela Espinoze (kojemu je ovo prvi američki film) ne nudi ništa revolucionarno i novo u području akcijskog trilera, ali je dovoljno dobar da vas okupira u nešto manje od dva sata, ako nemate ništa pametnije za raditi, a volite ovaj žanr.

Film podsjeća na seriju 24, obzirom na svoju tematiku, a i na lokaciju likova. Naime, Weston postaje pandan Jacku Baueru, dok ekipa iz CIA-a sve kontrolira iz svojeg sjedišta u Langleyju (baš kao što je CTU sve kontrolirao za Bauera u seriji). Način snimanja je sličan onom u seriji (lagano treskava kamera), a i glazba u filmu dodatno daje ugođaj. Sličnost ne staje tu, naime kroz film se provlači i natpis vremena kad se radnja odvija (radnja se odvija kroz nekoliko dana, što se svako malo navodi na dnu ekrana). Tako da još samo fali Keifer Sutherland. Ali i bez njega, film je solidan (volio sam tu seriju, pa mi sve ove sličnosti nisu nimalo smetale).

Washington je konzistentno dobar. U ovom filmu, on je bivši dobar momak koji je prešao na drugu stranu radi love. Ali nije nikakav over-the-top zločinac. I Washington to sjajno odrađuje, kontrolirajući se da njegov lik bude umjeren i uvjerljiv.

Za mene osobno je Ryan Reynolds bio iznenađenje, obzirom da nisam (priznajem) gledao previše njegovih filmova, tako da me jedna ovakva ozbiljnija uloga iznenadila, a i činjenica da je odradio dobar posao. Reynolds je dobro projecirao strah njegovog lika kad se napokon prvi puta susretne s akcijom. Kasnije kroz film, Weston postaje pravi mali Jack Bauer (kad sam već krenuo s usporedbama sa serijom...), što može ispasti pretjerano, obzirom da je lik bio tek neka "tajnica" u sigurnoj kući, ali je dodatno obrazloženo da je Weston bio najbolji na faksu, da je dobio preporuke pri zapošljavanju, a i kasnije se vidi da je i "tajnik" u drugoj kući dobar što se akcije tiče, pa se može pretpostaviti da su svi oni prošli neke žešće obuke, pa je iz svega toga nastao ovaj mini Bauer.

Film nije pretjerano iznenađujuć što se glavnog negativca tiče (ne, glavni negativac nije Washingtonov Frost), jer sam doslovno u prvoj sceni tog lika pogodio da će se ispostaviti da je taj lik negativac. Jednostavno, lik je tako izgledao, način na koji se odnosio prema drugima je vrištao "BAD GUY!"

Ali ipak u toku radnje ima par scena koje su me cimnule, koje nisam očekivao, u smislu akcije.

Sve u svemu, zgodan, prosiječan akcijski filmić sa dobrom glumačkom postavom.

Ocjena 3/5

Halal Police D'Etat

Nakon gledanja fantastičnog francuskog filma "Les Intouchables", na prijedlog ekipe, odlučio sam ići gledati i ovu francusku komediju. Ne znam zašto sam mislio da ako je jedan dobar, da bi automatski trebao biti i drugi, iako nemaju nikakve veze jedan s drugim. Ali nisam imao ništa pametnije za raditi, pa eto...

I kako sam se pokajao... Film nije smješan. Scary Movie je u odnosu na ovo oskarovsko ostvarenje. U filmu, dva debila iz Alžira odlaze u Pariz pomoći pariškoj policiji riješiti slučaj serijskog ubojice, koji je ubio i neku alžirku, koju nakon prve scene više nitko u filmu niti ne spominje.

Likovi u filmu su karikature, proizašle iz epizode Loony Toonsa. Situacije u kojima se oni nalaze jednako tako mogu se tamo naći.

Film je kao parodija... nečega... ali im to ne uspijeva. Bar kad Scary Movie parodira neki drugi film, onda to bar donekle može biti smiješno. Ovdje... jedino čemu sam se ja smijao je moj frend, koji je umirao od smijeha, ali je na kraju čak i on rekao da je film smeće. Zapravo, u jednom trenutku pred kraj filma kao se može vidjeti neki pokušaj parodije Psiha (jer glavni "negativac" je neki debil koji glumi sebe i očito svoju mamu, koja ne postoji) i eventualno "Saw" (kad "negativac" zarobi debilne detektive u neke zamke, iz kojih se moraju izvući...) Ali to nije bilo nimalo smiješno.

Još kad se u sve to ubaci i mali vanzemaljac Bart, koji skinheadse nauči da je bitno voljeti se... mislim da vam je sve jasno. Zapravo, morate vidjeti Barta da bi vam bilo jasno. Bart izgleda kao vamzemaljac u američkim sitcomima ili obiteljskim tv filmovima iz 80-tih.

Evo ovo je Bart...







Dovoljno rečeno...

Ocjena 0/5

Prometheus

(Sadrži spoilere!)

Film koji je definitivno digao prašinu u online svijetu. Film koji sam gledao čim je izašao, a evo tek sad pišem recenziju, jer mi je trebalo da si posložim svoja mišljenja o filmu (da li mi je dobar, ili mi je smiješan ili je napet....).

Kad sam prvi puta vidio trailer za ovaj film, bio sam stvarno zapanjen. Film je izgledao stvarno nabrijano, napeto, strašno. Imao je zaniimljivu tematiku (tko nas je stvorio...). Uz to, u filmu su Charlize Theron i Michael Fassbender (između ostalih). Odmah je ovo postao must see film. Plus što je Ridley Scott redatelj! Može li ovo biti loše?!

Činjenica koju sam fulao negdje prije filma je da je scenarij napisao Damon Lindelof (koji je također bio glavni i odgovorni scenarist serije Lost.) Da sam to znao, tada bih spustio svoja očekivanja, jer nakon Losta nemam neko pretjerano mišljenje o njemu. Ono što je napravio u Lostu je prema tehnici pisanja bilo jako zanimljivo (flashbackovi, flashforwardi i slično - jako dobar način za upoznavanje i upotpunjavanje likova), ali sadržajno (kako se do kraja pokazalo) to je bio FAIL. No to je jedna druga priča. Uglavnom, da sam znao da je g. Lindelof scenarist, mogao bih pretspostaviti što mogu dobiti od Prometeja.

Ali idemo redom. Film je vizualno savršen. Svaka scena je stvarno odrađena i prikazana prekrasno. Već prva scena odmah uvuče gledatelja u film i zadivi ga viuzalima, a kako film ide dalje, taj vizualni dojam svakako se samo još više nadograđuje. Ako za išta Prometej treba dobiti Oscara (kako su mnogi pripadnici online zajednice zagovarali) onda je to Oscar za vizualne efetke.

Glumačka postava predvođena je švedskom glumicom Noomi Rapace, koja iza sebe ima podugačku listu filmova koje je odradila u karijeri, uglavnom sve filmovi iz njezine domovine (a najpopularnija je vjerojatno - osim sada po Prometeju - iz originalne švedske trilogije Stiega Larsona "Millenium series" - The Girl With a Dragon Tattoo i njegovi nastavci). Kao i u originalnom Scottovom Alienu, i ovdje je glavni lik žena, Dr. Elizabeth Shaw, koju je utjelovila Rapace, i nemoguće je ne povlačiti paralele s likom Ellen Ripley, koju je glumila Sigourney Weaver. I zapravo je Rapace odradila poprilično solidan posao.

No prava zvjezda filma svakako je Michael Fassbender, koji glumi androida Davida, koji se na trenutke čini toliko proračunat, da se čovjek zapita da li je on stvarno android. Neke njegove replike su jako zanimljive i čovjekolike (npr. razgovor Davida i Hollowaya o stvoriteljima), a Fassbender sve to odrađuje maestralno.

Uvijek prekrasna Charlize Theron uspjela je od svog glupom i zapravo za film nepotrebnog lika napraviti koliko je mogla. Obzirom da je Theron trebala glumiti Dr. Elizabeth Shaw, ali je onda morala odbiti zbog drugih obveza, pa je uloga otišla gđici Rapace, da bi se Theron ipak oslobodila obveza i vratila Prometeju, imam dojam kao da je njezin lik Meredith Vickers naknadno osmišljen i ubačen u film, samo da bi povratnica Theron imala koga glumiti. Jer ako se pogleda u cijelosti, film bi mogao savršeno funkcionirati da njezin lik uopće ne postoji. Ona ne pridonosi radnji apsolutno ni malo, lik je jednoličan kroz cijeli film, a na kraju i pogine smiješnom smrću. Theron je dobro odglumila kučku, ide joj to sjajno, a i samo mali trenutak u kojem vidimo sitnu ranjivost Vickers (u sceni s njezinim ocem - što je valjda trebalo biti iznenađenje za sve gledatelje, a nije), Theron je odradila jako dobro. Iako je cijela scena ispala podosta sapuničasto, ali tu krivim dijalog i scenarij uopće.

Ostatak ekipe je jednostavno... tu... nemaju neke značajne uloge, vrijedne komentiranja. Više manje svi ostali su likovi za otpis, samo čekamo kojim redom će umrijeti.

Dakle, vizuali, Fassbender, te donekle Rapace i Theron su pozitivne stvari filma. Scenarij (cijela premisa, razrada priče, dijalozi, (ne)razrada i glupost likova...) je jedan veliki kaos.

Prije nego se bacim na to, samo da spomenem jedan veliki WTF... Guy Pearce (čovjek koji ima kojih 40-tak godina) glumi u filmu čovjeka koji ima valjda 100 godina. Zašto? Nisam siguran da ni sam Ridley to zna. Ne bih ništa rekao da su nekako uspjeli lijepo napraviti tu masku na Pearceovoj faci, da stvarno izgleda kao starac. Obzirom da izgleda kao da mu se lice otapa... maska je preloša, i samo ti odvraća pozornost od ostatka radnje, jer se ne možeš načuditi da u inače vizualno odličnom filmu, ovakav komadić vizuala bude tako kriminalno loš. A to je baš bespotrebno! Čemu uzeti 40-i nešto-godišnjaka za ulogu starca? Čak i da kasnije u nastavcima (da, da, bit će nastavak.. možda čak i dva nastavka) vidimo mladog Petera Weylanda, kojeg bi glumio Pearce, zašto ne imati pravog starca u prvom dijelu. FAIL!

Film je prepun glupih i nelogičnih situacija. Mnogi fanboy-i filma reći će da "to nije bitno", da "je bitna atmosfera", da "je bit filma nešto sasvim drugo", da "film izgleda fantastično, tako da sve drugo pada u drugi plan". Neki su išli toliko daleko da su rekli da ni dobra/loša gluma ovdje nije bitna (ja sam imao dojam da bi dobra gluma uvijek trebala biti bitna, ali eto...).

Kako sam rekao, prva scena je impresivna i zanimljiva vizualno i dovoljno intrigantna da vas povuče u film. Da li su oni pokušali natuknuti da se iz jednog DNK razvio čitav život na zemlji? Možda. Glupkasto, ali eto... početak je filma, prijeđeš preko toga, jer je i sve to nedorečeno, nepojašnjeno i dosta tajnovito, pa si čovjek može tu sam nadopuniti priču svojim objašnjenjima.

Sama premisa je nedorađena i nepojašnjena (ponavljam se? Ili je film rađen po takvom uzorku?) . Znači, Dr. Shaw i njezin dečko Holloway su nekakvi arheoloz/znanstvenici koji su dosad našli u špiljama diljem svijeta crteže raznih civilizacija, koje nisu bile u kontaktu, a zanimljivost je da su svi crteži identični. Prikazuju velikog čovjekolikog stvora koji pokazuje prema zvjezdama. Mi prisustvujemo pronalasku posljednjeg u nizu i baš eto taj crtež je prekretnica. Zašto nisu nakon 5 crteža to shvatili nego baš nakon ovog sedmog? Ali dobro, nije ni to bitno. Oni su shvatili da je ovo pozivnica vanzemaljaca, koji su nas stvorili, da ih dođemo posjetiti na njihov planet. Kako? Zašto? Nije nikog briga, mi smo već na svemirskom brodu Prometheus i idemo na taj njihov planet. Jesam li rekao da je premisa nedorađena i nepojašnjena?

Na brodu su svi članovi posade uspavani već dvije godine, osim androida/voajera Davida, koji im gleda snove. Nakon što se svi probude, mi saznajemo da se ti ljudi nisu nikad prije upoznali (valjda su ih uspavane unijeli u brod ili su im zabranili da komuniciraju dok ne dođu na odredište, kao što rade s natjecateljima u Survivoru), niti znaju kamo idu i što će tamo raditi. (*osuđujuća faca*) Ono, daj me nemoj... Zašto bi ITKO pristao ugroziti svoj život (za ne znam koje pare, jer što će ti te pare, ako postoji mogućnost da umreš od bilo čega, jer si u SVEMIRU, na NEPOZNATOM PLANETU.), dati da vas uspavaju na dvije godine, i poslati vas na neistraženi planet u nekom dalekom kutku svemira, a da vam ni ne kaže zašto i kako. Onda im Shaw i Holloway objasne kako oni traže stvoritelje ljudi, a na pitanje zašto to misle, ona odgovara: "Jer je ona odabrala to vjerovati". Nitko u tom trenutku ne odluči reći: "Okay, I'm out." Svi to prihvate pod normalno. Već tu je vidljivo o kakvim je likovima tu riječ.

A ovo je tek 20 minuta od početka filma, i tu se još nisam toliko zamarao time. Okretao očima jesam na svaku od ovih gluposti, ali još uvijek sam si pustio da čekam da vidim što će biti dalje. Da ne duljim, niz ovakvih situacija se nastavlja i nastavlja. Ne bih ništa rekao da je samo ovo bilo, pa ok, prijeđemo preko toga. Ali kad se cijeli film sastoji od takvih situacija, onda džabe što film izgleda odlično i što ima dobru glumačku postavu!

Samo još neki od primjera lošeg scenarija... kad se spuste na planetu i krenu na prvu ekspediciju u tu nekakvu špilju... tamo otkriju da ima kisika i da je zrak čist. Svi odmah skinu kacige. Zašto? Na stranom ste planetu! Tko kaže da tu ne postoji neki otrovni kemijski element za koji mi na zemlji nikad nismo čuli? Neki mikrobi koji će vam spaliti pluća ili nešto slično? No, eto, kacige su skinute.

Ili kada se geolog koji je ponio svoj sustav za skeniranje prostora kako bi napravio kartu lokacije, uspije izgubiti? Dok je u stalnom kontaktu s brodom na kojem je 3D projekcija špilje?

Ili kad se biolog i geolog koji pobjegnu jer vide MRTVO tijelo vanzemljca, odluče poigrati sa ŽIVOM vanzemljskom zmijicom? Jer zemaljske zmijice su tako prijateljska bića, pa mora da su i ove svemirske... Mislim da svi znamo što im se dogodi...

Ili kad shvatite da ste u valjda tromjesečnom stadiju trudnoće nakon sinoćnjeg sexa, pa tog stvora izvadite iz sebe tako da vam ga neki stroj istrgne iz utrobe i onda vas doslovno samo zaklama, pa vi krenete na maraton? Možda ste si ubrizgali anesteziju milijun puta, pa vas ne boli, jer eto u budućnosti je anestezija napredovala, ali unutarnje krvanje? Ne?

Ili kad vas vaša ekipa na brodu vidi prvi puta krvavu nakon te operacije i čak vas niti ne pita što vam se dogodilo? Da li vas je netko napao? Ne, nikog ne zanima... nije da ste u svemiru, pa da postoji opasnost od čudnih bića...

Ili kada se veliki kotač okreće prema vama, kako bi vas pregazio, pa vi trčite ispred njega, dok vas ne pregazi? Zašto biste skrenuli? Vizualno je bolje za film ako vas zgazi...

I tako dalje, i tako dalje...

Obzirom da je Lindelof imao sjajne likove u Lostu, koji su bili izgrađeni tako detaljno, čudi me da ovdje to nije uspio. Naravno, u Lostu je imao svo vrijeme svijeta i šest godina su ti likovi nastajali. Ali da ovdje nimalo to nije uspio? Strašno... Uz to, odnosi među likovima su loše razrađeni, svi likovi su jednodimenzionalni. Naravno, za fanboys to nije bitno jer ionako će svi umrijeti, a bitno je da ih ubiju na što vizualno bolji način, pa da je to lijepo za vidjeti. Nije bitno da ti likovi budu zanimljivi, pa da nešto osjetiš kad ih ubiju. Uglavnom, priča je jako slaba. Sve se moglo bolje ispričati. Na stranu još što niti ne saznamo ništa, jer naravno da će biti nastavak (danas u Hollywoodu ništa nije bez nastavka, jer idemo izvući što više para, ljudi danas puše sve, ako je 3D i vizual dobar... još kad je povezano s Alien serijom... uh!)

Zanimljivo je da sad svi izmišljao teorije o tome što će biti dalje, što me opet jako podsjeća na Lost. Obzirom da sam godinama ja sudjelovao u smišljanju teorija o Lostu, znam kako je sad svima. Ali na Lostu sam se opekao i sad nemam namjeru to raditi i s ovim filmom. Jedina svjetla činjenica je da Lindelof navodno neće pisati scenarij za drugi dio, koji bi se trebao zvati Paradise. Ali mislim da ni nastavak neće moći spasiti ovaj serijal (bar meni). Ali evo, neću trčati pred rudo, možda me iznenadi.

Unatoč svemu ovome, film svakako treba pogledati svatko tko voli SF.

Još bih mogao reći mnogo, ali neću. Za sada je dovoljno. Drugi dio navodno izlazi 2014. ili 2015., pa ću tada nastaviti svoje gunđanje. Poprilično sam siguran u to... :)

Ocjena 3/5 (i to samo zbog vizuala, i ako vam ne smetaju glupi likovi, i ako ne očekujete ništa previše).

Snow White And the Huntsman

(Recenzija sadrži spoilere!)

Najnovija verzija klasika braće Grimm dolazi u režiji Ruperta Sandersa, s Kristen Stewart, Charlize Theron i Chrisom Hemsworthom u glavnim ulogama.

Iako film prati donekle originalnu bajku, te odaje počast Disneyjevom klasiku iz 1937. kroz neke scene (poput Snjeguljice u mračnoj šumi ili Snjeguljice u zemlji patuljaka, okruženoj životinjicama), cijeli film nije potpuno isti kao originalna priča.

Za početak, Snjeguljica (Kristen Stewart) sama bježi iz dvorca, a Lovac (Chris Hemsworth) je tek kasnije unajmljen da ju pronađe i ubije. Patuljaka je u početku osam, a ne sedam, a također i sam kraj i način na koji kraljica pogiba je također izmijenjen u odnosu na bajku i crtić.

Iako je film malo prerastegnut i na trenutke dosadan, ako se pripremite na bajku, film će vam biti podnošljiv. Film sadrži napaćenu junakinju, koja do kraja filma, nakon "uskrsnuća" postane prava ratnica; viteške borbe, koje su dosta dobro napravljene, pogotovo prva borba starog kralja i vještičine vojske od stakla... ali i vile, čudnovate jelene, čaroliju, što na trenutke može stvarno izgledati "dječje".

Ali s druge strane, Snjeguljicine scene u mračnoj šumi su zbilja dobro napravljene, i u tim scenama film se udaljava donekle od crtića, jer ipak malo više uprizoruje strahote mračne šume, pune odravtnih kukaca, zmija i inih drugih bića i stvari. Možda je zapravo to najveći problem filma. Jer nije u potpunosti napustio taj dječji štih bajke. Možda su ga trebali napraviti još "odraslijim".

Tu je odlična Charlize Theron u ulozi zle kraljice i vještice, koja stvarno preglumljava zloću, iako se to ovdje i očekuje; Kristen Stewart je poprilično bezvezna u ulozi Snjeguljice, te se nije mnogo odmakla od svoje uloge Belle u Twilight sagi; a Chris Hemsworth je solidan u ulozi Lovca.

Scenaristi su se stvarno potrudili oživjeti likove iz bajke i dati im neke ne tako bajkovite osobine, poput Lovca koji je na početku filma propala prljava pijanica. Također, svaki lik ima svoju priču, iz koje su određeni postupci i radnje likova u sadašnjosti, što omogućava gledatelju da lakše shvati postupke likova. Tako o svakom glavnom liku saznajemo detalje iz njihove prošlosti i kako su dospjeli do ovog trenutka u sadašnjosti.

Iako Snjeguljica ima čak dva udvarača u filmu, film izbjegava pretjerane i nepotrebne scene romantike. A i sami ljubavni trokut pred kraj filma dobiva obrat, što je i iznenađujuće i opet nije, obzirom na ime filma.

Unatoč svemu, filmu fali "ono nešto" da bi ga pretvorilo u nešto više od bajke, nešto zbog čega biste htjeli film opet gledati. Ovako, dovoljno ga je pogledati jednom... jer unatoč Charlizinoj sjajnoj glumi, Kristinina loša gluma prevagne, tako da čak niti sjajna Charlize vas neće natjerati na novo gledanje.

Ocjena 3/5

Trespass

Ovaj triler Joela Schumachera s Nicholasom Cageom i Nicole Kidman u glavnim ulogama, unatoč svim tim velikim filmskim imenima ne nudi neki novi intrigantan zaplet ili neku iznenađujuću, šokantnu priču koja će vas držati na rubu kroz cijeli film.

Priča prati super bogatu obitelj, koja živi u ogromnoj, modernoj vili, koja je na osami, bez susjeda, te naravno privuče lopove. Čitav film odvija se u toj vili, gdje lopovi drže bračni par Miller (Cage i Kidman) zarobljenima, tražeći od njih da im otvore obiteljski sef.

Film čak nije tako loše napravljen, ali cijela predvidljiva i na trenutke naporna priča i strašno preglumljavanje glavnih glumaca (pogotovo Cagea) natjerala me je da počnem gledati na sat i raditi neke druge stvari po kući, dok je g. Miller (Cage) milijun i jedan puta slagao i zavarao kradlijivce o tome ima li i gdje su vrijedne stvari u toj viletini. A tu je i standardni "hostage movie" klišej - jedan od kradljivaca je zaljubljen u gđu Miller (Kidman) i spreman je zaštititi ju pod svaku cijenu, pa i ubiti svoje kolege kradljivce, ako treba.

Na polovici filma, kad se gđa Miller uspije izvući iz kuće sa svojom kćerkom, poradovao sam se da je kraj blizu, da bih shvatio da smo tek na pola puta.

Kradljivci ispadaju strašno naivni i glupi i jednostavno niti u jednom trenu nemamo potrebu biti napeti hoće li glavni likovi preživjeti i kako će se završiti.

Ocjena 1,5/5

Get the Gringo

Nakon dugo vremena, na nagovor prijatelja pogledao sam jedan Mel Gibsonov film. I moram priznati da sam se ugodno iznenadio. Gibsonova najnovija akcijska komedija ima i akcije i komedije, što je zapravo danas dosta rijetko u holivudskim filmovima tog žanra.

U ovom filmu, Gibsonov lik (koji nema neko ime, već ga svi zovu Gringo) uhićen je u Mexicu, nakon krađe hrpe love i odveden u njihov "grad-zatvor" u kojem žive zatvorenici, ali i njihova rodbina, koja smije izlaziti i ulaziti po volji. Gibson odmah pokušava pronaći način da se izvuče iz te rupe, te vrlo brzo počinje shvaćati tko zapravo upravlja zatvorom. U tome mu pomaže i dječak, koji je jer je njegov otac bio tu u zatvoru. Gringo i dječak (a i dječakova majka) se zbliže, a kad se tu upetljaju i glavne face u zatvoru kojima je dječak važan iz određenih razloga, te velike face izvan zatvora kojima je Gringo ukrao lovu, ovo postane zbilja jedna zabavna akcijska komedija.

Iako je ostario i reda skandal za skandalom u svom privatnom životu, Gibson je i dalje pristojan u ulozi pomalo namrgođenog Gringa, koji je vrlo vješt s oružjem, te vrlo lukav i dobar na riječima kad zatreba.
No zvjezda filma je dječak, kojeg je odglumio vrlo mladi Kevin Hernandez. Hernandez je vrlo dobro odglumio klinca koji pokušava to ne biti, pa onda puši i pokušava biti pametan pred Gringom. Također, u malo dramatički zahtjevnijim dijelovima filma, mladi Hernandez nije razočarao.

Film ima klasične akcijske dijelove, od kojih su neki pomalo nemogući i preuveličani, ali takvo nešto u ovakvom filmu se može zanemariti (npr. kad Gringo u skoku rukom uhvati bombu, koju je na klinca bacio jedan od negativaca, i vrati ju negativcu taman u vrijeme da ona eksplodira).

Gibsonov povratak u žanr u kojem je odigrao jednu od svojih najpopularnijih uloga (detektiva Riggsa u serijalu Smrtonosno oružje) je vrlo osvježavajuć (obzirom da u zadnjih nekoliko godina nije imao značajnije uspješnih filmova - ako zanemarimo Passion of Christ i Apocalypto, koje je režirao i napisao, ali nije glumio u njima), te je i on sam u takvim ulogama nekako na najboljim razinama.

Film je svakako zabavan za pogledati, ako već ne u kinu, definitivno na DVD-u, iako film ima dosta scena eksplozija i sličnih efekata koji su zgodno izrežirani, u slow-motionu i čak pomalo tarantinovski, koje su možda efektnije na velikom ekranu nego na TV-u.

Ocjena: 4/5

Dark Shadows

Posljednji film Tima Burtona, baziran na kultnoj američkoj sapunici iz 60-tih, priča priču o čovjeku kojeg je jednom davno zla vještica pretvorila u vampira, jer ju on nije volio. Vampir Barnabas (Johnny Depp) je zatvoren u lijes, iz kojeg izlazi nekih 200 godina kasnije, u 1972. godini, te odlučuje potražiti svoje potomke. I tu kreće glavna radnja filma.

Johnny Depp zapravo dobro glumi uštogljenog i pristojnog vampira Barnabasa, čije reakcije na moderno doba su zapravo jedini izvor smjeha u ovoj komediji. I iako na trenutke i sam Depp pada u zamku preglumljivanja, zapravo je najveće (loše) iznenađenje Michelle Pfeiffer (koja glumi Elizabeth Collins, sadašnju vlasnicu imanja Collinsovih), koja na trenutke kao da parodira svoj lik pretjeranim reakcijama i neuvjerljivom glumom. Od ostatka glumačke ekipe tu je Eva Green koja je zapravo pristojna u ulozi vještice Angelique i neizostavna u Burtonovim filmovima, Helena Bonham Carter kao psihijatrica Julia, koja je zapravo uz Deppa najbolje odradila posao.

Film obiluje prekrasnim snimkama, tipičnim za Burtona, i u tom askpektu Burton je još jednom savršeno uspio. A tehnika snimanja je posebno zgodna i opet burtonovska (npr. izražena kričavo narančasta Julijina kosa ili izrazito crvena Angiena haljina, u odnosu na mračni ostatak scene).

Međutim, film je cijelo vrijeme skakao iz horora u komediju, pa u melodramu, pa opet u horor, pa u komediju.. a prijelazi su se događali doslovno u sekundi, tako da je zapravo vrlo teško popratiti reakcijom događaj, jer u jednom trenutku se smijete, a drugim bi ste već trebali biti zaplašeni ili što već.

No najveći problem filma je u samoj priči. Iako je premisa zapravo vrlo klasična (tragičan ljubavni trokut), to je čak možda i najbolji dio priče. Jer nakon uvoda i preskoka u moderno doba priča iz minute u minutu postaje sve lošija, bez neke pretjerane logike. Neki nepotrebni likovi koji su tu, očito samo preuzeti iz originalne sapunice bez neke ideje što s njima, npr. Elizabethin brat Roger, koji cijeli film zapravo ne radi apsolutno ništa značajno za priču (ili bar komediju), a vjerujem da je kroz sapunicu ipak nešto značajnije radio, tako da je cijeli film mogao funkcionirati i bez njega; twistovi ubačeni u zadnji čas, koji također nemaju nekog smisla (npr. kad se na kraju otkrije da je kćerka Carolyn zapravo vukodlak) - twist koji nije vodio ničemu, obzirom da Carolyn/vukodlak nije mogla pobijediti vješticu; te nekonzistentnost u priči, koja je najočitija u tome što Angelique stoljećima vlada gradom, uz pomoć svoje magije, ali onda samo odjednom se pojavi neki duh koji ju nadjača i ona umire.

Ovo je definitivno jedan od lošije ispričanih Burtonovih filmova, koji se ipak može pohvaliti dobrom glumačkom postovom i sjajnom burtonovskom režijom.

Ocjena: 2,5/5

American Reunion

Vidjeli smo ih kao klince u srednjoj školi. Onda smo ih vidjeli na faksu. Nekoliko godina kasnije, bili smo na vjenčanju dvoje od njih. I sad, 13 godina nakon prvog filma, dolazimo na njihovu obljetnicu mature!

Priznajem da nisam bio veliki fan drugog, a još manje trećeg dijela, ali unatoč tome ova ekipa mi je strašno draga. I baš zbog toga, American Reunion mi je bio jako zabavan film. Osjećao sam se kao da ja idem na obljetnicu s njima. Veliki plus je što su producenti uspjeli dovući (gotovo) sve likove iz originala, pa barem da naprave kratku cameo pojavljivanje, poput Shannon Elizabeth (Nadia), koja se samo na kratko, ali opet u smiješnoj sceni pojavljuje pred kraj filma.

Film vas neće oduševiti ukoliko niste fan ove grupe ljudi. Jer u ovom filmu fore su slične onima u njegovim prethodnicima, uz mnoštvo seksualnih šala i situacija, pomalo nerealnih gluparija, te sa Stiflerove strane i dalje djetinjastih prankova. Ali unatoč svemu tome, vidi se da je ova ekipa ipak odrasla. Tu su djeca, tu su ozbiljni poslovi... ali oni su ipak ostali sjajna ekipa.

Priča počinje s Michelle (Alyson Hannigan) i Jimom (Jason Biggs), koji su u laganoj bračnoj krizi, jer otkako se rodio sin Evan, više baš nema seksa. Sprema se obljetnica mature na koju oboje odlučuju ići. Po povratku u grad Jim i Michelle sreću cijelu paletu likova iz Pitinog serijala, započevši s Jimovim ocem (smiješni Eugene Levy), s kojim Jim i dalje ima klasične nezgodne i neugodne razgovore o seksu, samo ovaj puta nije nužno Jim taj koji treba savijet.

Saznajemo da je Oz (Chris Klein) postao sportski novinar, koji je usput plesao sa zvjezdama; da je Kevin (Thomas Ian Nicholas) u vezi s djevojkom koja ne može bez njega gledati novu epizodu Gossip Girl; Finch (Eddie Kaye Thomas) je postao pravi avanturist, a Stifler (Seann William Scott) radi kao asistent u nekoj tvrtki. No kad se dečki okupe, neki od njih ponovo sreću svoje stare srednjoškolske ljubavi (Oz sretne Heather (Mena Suvari), Kevin sretne Vicky (Tara Reid)) i iako su obojica u (donekle) sretnim vezama s drugim djevojkama, ne možete da ne navijate da se ove srednjoškolske ljubavi ipak ponovo realiziraju.

Tu su i neki novi likovi, kao Jimova mlada susjeda koju je on nekad davno dadiljao, a koja sada mami njegove poglede.

Sve to donosi salve smjeha, iako ponavljam, to neće biti pretjerano zabavno onima koji nisu uživali ni u prethodnim dijelovima ovog serijala.

I iako ovo nije nikakvo remek djelo, ni u kojem smislu, ovaj film igra na kartu nostalgije i povijesti serijala, te će neki "twistovi" u filmu biti zabavni upravo zato jer se referiraju na neki događaj iz (uglavnom) originala. I baš zbog toga American Reunion će meni ostati u pozitivnom sjećanju.

Battleship

Još jedan u nizu "alien invasion" filmova, koji je proizašao iz društvene igre "Potapanje brodova" (ako je se sjećati iz djetinjstva, jer stvarno ne znam nekog tko to igra u današnje vrijeme...), a koji je napravljen čisto iz razloga da se producenti mogu razbacivati specijalnim efektima. Ako je suditi prema viđenom... jer inače nekog drugog razloga nema. Priča je slabašna i VRLO isklišejizirana. Likovi su stereotipni. Gluma je mogla biti bolja, iako se zapravo od filma ovog tipa to valjda niti ne očekuje (pa čak ni kad Liam Neeson glumi, iako se on zapravo vrlo malo i pojavljuje). Tako da je jedina stvar u kojoj se u filmu može uživati - spomenuti specijalni efekti. Ali čak ni oni nisu dovoljni da spase ukupni dojam o filmu. Osim ako niste zagriženi fan ovog žanra...

Film se ne razlikuje previše od recimo prošlogodišnjeg filma na istu temu "Battle: Los Angeles". Zapravo film ne nudi ništa novo, osim što se bitke događaju uglavnom na pučini mora.

Na početku filma upoznajemo dva brata i (kako to biva u filmovima u kojima priča i dobro razrađeni likovi nisu toliko bitni) odmah shvatimo da je stariji brat uzoran marinac, dobar brat i nadasve savršen čovjek (glumi ga Alexandar Skarsgard), dok je drugi brat teški propalitet i jednostavno sucks at life (Taylor Kitsch). Dok traje njihova prva scena, odmah se u priču ubacuje i zgodna plavušica (Brooklyn Decker), koja odmah privuče ovog propaliteta, koji za nju odmah krene raditi čudesa, samo da joj donese ispuni želji i donese - chicken burrito! Usput se ispostavi, naravno, da je ona kćer šefa ovog dobrog brata. U sljedećoj sceni, propalitet je sad već u marincima zajedno s dobrim bratom i da sad ne otkrivam ovu iznimno nemaštovitu radnju, napadnu ih alieni, a ovaj donedavni propalitet igrom slučaja završi kao glavni kapetan broda i spasitelj svemira. Jer ipak je on glavni lik, bez obzira što vjerojatno nije kvalificiran. Ali u ovakvim filmova ne treba tražiti logiku, stoga ako vam to uspije, možda vam se film i svidi. Jer film je preput nelogičnosti. I naravno predvidljiv je, pa je tako kraj  moguće predvidjeti nakon 15 minuta filma.

U filmu svoj glumački "debut" ima i posvuduša Rihanna, koja je tu više kao mašina za uzrečice s crnačkim naglaskom, tipa "Damn!" i slično. I iako nije imala previše materijala u kojem je mogla zasjati, možda i bolje, jer i ovo što je imala, nije se time proslavila. Tako da bi možda bilo bolje da se drži pjevanja (na playback, al nećemo sad o tome...).

Film se uspoređuje s mega-uspješnim Transformerima na sve strane, iz očitih razloga, te je vrlo lako za zaključiti da je produkcija (i kompanija igračaka Hasbro) jednostavno htjela zaraditi lovu radeći teški rip off Transformera. Jer ako je jedna  Hasbrova igra uspjela na velikom planu (igračke Transformeri su isto proizvedeni od Hasbroa, kao i igra "Potapanje brodova"), onda mora da će i ova druga. Samo za razliku od Transformera, od kojih se može složiti neka priča, igra Potapanja brodova nema likove, niti radnju, i zapravo je bilo besmisleno raditi film na osnovi te igre. Možda zato je film i ispao ovako kako je ispao. Loše.

Ukoliko budete baš morali gledati ovaj film (a niste ranije spomenuti zagriženi fan "alien invasion" žanra), svakako se potrudite ne tražiti u njemu zanimljive likove i logičnu radnju, već eventualno uživajte u scenama borbi na lijepom, plavom oceanu i ostalim scenama eksplozija, kojih u filmu ima jako mnogo. Jer u protivnom, oči bi vam mogle ostati negdje na kraju glave od silnog okretanja. BattleSHIT will do that to you...

Ocjena: 1/5

Intouchables

Nisam neki veliki poznavatelj i ljubitelj francuske kinematografije, ali Intouchables me je jednostavno oduševio. Vrlo životan i realan film, koji će vas na trenutke nasmijati do suza, a onda na trenutak opet uozbiljiti i natjerati vas da suosjećate s likovima, čiji su životi, unatoč velikoj količini humora, zapravo vrlo teški.

Priča prati dvojicu muškaraca, iz potpuno različitih sredina i krugova života, suprotnih interesa i različitih razina obrazovanja, koji se igrom slučaja upoznaju, nakon čega se razvija njihovo neobično, ali istinsko prijateljstvo. Premisa priče podsjeća na seriju Dadilja, ali svaka usporedba sa serijom tu prestaje, obzirom da je film naravno miljama daleko po kvaliteti glume, scenarija, humora... zapravo svega.

Radnja filma odnosi se isključivo na razvoj ovog neobičnog prijateljstva, te interakciju među likovima, koji kroz cijeli film jedan drugog uče kako živjeti i nositi se s problemima u životu. Film nema eksplozije, sise i guzice, niti specijalne efekte, tako da ga slobodno zaobiđite ako je to sve što tražite od filma. Ali moja preporuka je da filmu svakako date šansu, jer bi vas mogao iznenaditi. Humor u filmu je pametan i zapravo stvarno HUMORISTIČAN (što se ne može reći za mnoge današnje (američke) komedije). Humor se razvija kroz kvalitetne dijaloge i reakcije likova. No osim spomenutog humora, kroz film ćete savršeno upoznati ova dva čovjeka i njihove sudbine će vas zasigurno dirnuti.

U tome će vam pomoći odlična gluma Francoisa Cluzeta (koji glumi Phillipea) i Omara Sya (koji glumi Drissa), koji se jednako dobro snalazi i u komičnim i u dramskim dijelovima filma. Francois Cluzet osim što nevjerojatno podsjeća fizičkim izgledom na Dustina Hoffmana, jednako je i dobar glumac.

Film je sniman po istinitom događaju, što mu daje dodatnu snagu, a ono što je veliki plus, je da unatoč teškim sudbinama glavnih likova, film niti u jednom trenutku nije melodramatičan niti vas tjera da okrećete očima na riječi koje likovi izgovaraju. I bez takvih isforsirano dramatičnih scena bit će trenutaka u filmu u kojima ćete se (bar malo) naježiti, u znak suosjećanja zbog situacija koje prolaze.

Ako ćemo cjepidlačiti, filmu se može "zamjeriti" predvidljivost, jer sam točno znao kako će zadnja scena izgledati. Ali iako sam to predvidio, upravo me zadnja scena najviše i dirnula, i to ponajviše zbog odlične glume Fracoisa Cluzeta.

Još jedna stvar koja je mogla biti bolja je djevojčica koja glumi Phillpeovu kćer Elizu (Alba Gaia Bellugi). Nije me dojmila i uz ovako snažnu glavnu glumačku postavu, trebali su naći i bolju mladu glumicu, pa čak i ako se Eliza pojavljuje u svega nekoliko scena i nije toliko bitna za radnju.

No sve u svemu, film je svakako osvježenje među cijelom hrpom loših komedija (ironija je u tome što ovo čak i nije komedija, već humorna drama, ali je svejedno smješnija od bilo čega što sam pogledao u zadnjih nekoliko godina). Film svakako treba pogledati.

Ocjena: 5/5

Box Office: Hunger Games i dalje najgledaniji film

Četvrti tjedan za redom Hunger Games su najgledaniji film u američkim kinima. Do sada, u 24 dana emitiranja u američkim kinima, Hunger Games je zaradio 337,1 milijun dolara i kreće se prema zaradi od 375 milijuna. Predviđanja su da će ove godine još jedino filmovi The Avengers, The Dark Knight Rises i The Hobbit doseći ove brojke. I iako zarada na razini cijelog svijeta nije tako impresivna kao u Americi, ona će, kako se očekuje, sa svakim novim nastavkom rasti.

Novi film braće Farrelly, The Three Stooges, debitirao je na drugom mjestu s neočekivano dobrom zaradom od 17,1 milijun dolara. Film je napravljen po uzoru na TV seriju iz 30-ih godina prošlog stoljeća.

Na trećem mjestu ovog vikenda našao se film Jossa Whedona (poznat po TV serijama Buffy, Angel i Firefly), Cabin in the Woods, sa zaradom od 14,9 milijuna dolara, što je zadovoljavajući rezultat. Whedon, koji je producirao film, te napisao scenarij (zajedno s Drewom Goddardom), čeka premijeru svog sljedećeg filma, već spomenutog The Avengers koji će premijeru imati 4. svibnja 2012.

Titanic, koji opet plovi filmskim platnima i to u 3D izdanju, našao se na četvrtom mjestu u svom drugom tjednu. Zarada ovog vikenda mu je 11,6 milijuna dolara, što je pad od 33% u odnosu na premijerni vikend. Titanic 3D je ipak već u drugom tjednu emitiranja (s ukupnom zaradom od 44,4 milijuna) prestigao re-izdanje Star Wars: Episode I 3D. Obzirom da je Paramount na konverziju filma u 3D utorošio 18 milijuna dolara, može se reći da je Titanic 3D uspio.

Top 5 zatvara najnoviji nastavak iz American Pie franšize, American Reunion sa zaradom od 10,7 milijuna dolara, uz pad od 50% u odnosu na vikend ranije. Ako ovako nastavi, American Reunion biti će nastavak s najmanjom zaradom za ovu franšizu.

Ovaj vikend u američkim kinima:
1. The Hunger Games - 21,5 milijun $
2. The Three Stooges - 17,1 milijun $
3. The Cabin in the Woods - 14,9 milijun $
4. Titanic 3D - 11,6 milijun $
5. American Reunion - 10,7 milijun $

Što se hrvatskih kina tiče, prema podacima za prošli vikend (5-8. travnja 2012) najgledaniji film bio je Dr. Seuss' The Lorax, Universalov animirani film, kojem je ovo bio prvi tjedan prikazivanja kod nas. Film je zaradio 49,8 tisuća dolara. The Lorax je tako skinuo s prvog mjesta mitološki spektakl The Wrath of the Titans, koji je prošli vikend kod nas zaradio 35,8 tisuća dolara, uz ukupnu zaradu od 132,9 tisuće dolara.

Treće mjesto zauzeo je trenutni vladar na američkom kontinentu, The Hunger Games, koji je u tri tjedna prikazivanja uspio zaraditi 148,8 tisuća dolara.

Odlična francuska humorna drama Intouchables u premijernom tjednu smjestila se na četvrto mjesto uz zaradu od 21,4 tisuće dolara.

3D izdanje spektakla Titanic iz 1997. privuklo je u hrvatska kina dovoljno fanova da ga smjeste na tek peto mjestu u svom premijernom tjednu, uz zaradu od 18,9 tisuća dolara. Zanimljivo da je Titanic 3D imao 13 projekcija, dok je Intouchables imao samo 7, no opet je zaradio više od Titanica. Očito da hrvatska publika nije prezainteresirana za re-izdanja popularnih filmova.

Prošli vikend u hrvatskim kinima:

1. Dr. Seuss' The Lorax - 49,8 tisuća dolara
2. The Wrath of the Titans - 35,8 tisuća dolara
3. The Hunger Games - 24,7 tisuća dolara
4. Intouchables - 21,4 tisuće dolara
5. Titanic 3D - 18,9 tisića dolara

Sljedeći vikend premijere u Americi imaju filmovi The Lucky One (romantična drama u kojoj glume Zac Effron i Taylor Shilling) i Think Like A Man (komedija s velikom glumačkom postavom, o četiri prijatelja koji saznaju da im žene koriste ljubavne savjete pisca Stevea Harveyja).

U našim kinima od ovog tjedna možete pogledati Battleship (SF, s Alexandrom Skarsgardom i Rihannom u glavnim ulogama), Salmon Fishing In Yemen (romantična komedija s Emily Blunt i Ewanom McGregorom), te Iron Sky (finsko-njemački SF).

Wrath of the Titans 3D

Ako volite dobar 3D film, s dobrim vizualnim efektima i mnogo akcije, onda biste mogli uživati u filmu. Ako tražite neku dublju priču, iza koje je sjajan scenarij, onda možda ovo ipak nije film za vas. Čak i ako ste fan grčke mitologije, svejedno biste mogli ostati razočarani. Zašto?

Kao prvo, cijela priča nema neke veze s grčkom mitologijom, osim što su likovi (više-manje) preuzeti iz iste, što bi odmah na početku moglo odbiti ove gledatelje koji bi film gledali jer vole grčku mitologiju. Ali ako uspijete prijeći preko toga, druga stvar koja bi vas mogla razočarati je to što bogovi više nisu oni snaži, svemoći, besmrtni bogovi koje poznajemo (nešto što mi je jako smetalo i u filmu "Immortals"). Naime, kako je objašnjeno na početku filma, bogovi slabe jer su ljudi prestali vjerovati u njih, te polako ostaju bez svojih moći - što je veliki minus (iako, što se moći tiče, tu se zapravo do kraja filma ova premisa pokaže i netočnom, budući da su bogovi u svakom trenutku kad su trebali moć, tu moć i primijenili.). Ali bez obzira na moć, bogovi su u ovom filmu smrtni, a neki od njih i prilično nesposobni uraditi išta da se spase. A ja u filmu o grčkim bogovima očekujem da oni koriste svoju snagu, besmrtnost i time pokreću radnju filma, uz naravno ostale, smrtne junake grčke mitologije. Interakcija smrtnika i bogova i njihove veze čine cijelu mitologiju, a nakon ovog filma i stanja u kojem su bogovi, nisam siguran da će moći napraviti treći dio filma (a navodno ga rade).

No ako vas i ovo neće obeshrabriti onda vas možda ubije slaba priča i još slabiji dijalozi. Čak ni velike hollywoodske face poput Liama Neesona (koji glumi Zeusa) i Ralpha Fiennesa (koji glumi Hada) nisu se uspjele izdići iznad klišejiziranog dijaloga, prepunog klasičnih "You must save the world. Destiny of the world depends on you." razgovora.

Što se priče tiče, radnja počinje nekih 10-tak godina nakon događaja iz prvog dijela filma "Clash of the Titans". Perzej pokušava živjeti životom običnog smrtnika, jer sad je samohrani otac Heliju (koji je zapravo po mitologiji bio sin Perzeja i Andromede, s kojom se Perzej spetlja tek u ovom filmu.) No Perzejev otac Zeus je otet, a krivci su njegov polubrat Ares i stric Had, koji žele osloboditi Zeusova i Hadova oca, titana Krona, koji je zarobljen u podzemlju, Tartaru. Perzej i ekipa kreću spasiti Zeusa i zaustaviti Krona.

Slabost priče nalazi se u brzom prelasku s jednog događa na drugi, s jednog čudovišta na drugo, samo iz jednog razloga, a taj je da se što više specijalnih efekata nabaca u film, kako bi se gledatelj impresionirao vizualom (vjerojatno zbog toga nema 2D verzije filma - bar ne kod nas) i tako zanemario problematični scenarij. Primjer te slabe priče najbolje možda pokazuju scene u labirintu na ulazu u Tartar. Prema Hefestovim riječima (koji je izradio labirint) postoji samo jedan put do Tartara, i taj put nije nimalo lak. Ali Perzej i družina nemaju pretjeranih problema s pronalaskom puta kroz taj labirint, jer se nasumičnim pomicanjem zidova labirinta put zapravo sam od sebe otvori - samo zato što se kroz pomicanje zidova labirinta moglo dobiti jako puno tih vizualnih efekata. Znači, nemamo pojma kako su tako lako zapravo našli put kroz taj ogromni labirint, ali dobili smo zato dobre vizuale.

Film ima i svoju komičnu stranu, u liku Posejdonovog sina Agenora, koji na trenutke stvarno i donese malo humora u akcijom nabijen film, ali ponekad su njegove fore bile kao da su ispale iz najnovijeg filma Sashe Barona Cohena. Što nikako nije pasalo uz ovaj film.

Pred kraj filma nailazimo tu i tamo na poneki patetični trenutak, između Zeusa i Hada ili čak romantični trenutak Perzeja i Andromede kojem nekako nije bilo mjestu tu, jer kroz cijeli film se nije pretjerano gradila neka veza između njih dvoje, a na kraju se ipak dogodi neizbježni hollywoodski poljubac, koji je tamo ubačen samo da bi se zadovoljila ta romantična norma.

Nakon svega ovoga, ne mogu ni zamisliti što će nam donijeti treći dio ove titanske trilogije.

Ocjena: 2/5

Hunger Games

Kao netko koga teenagerska fantastika ne zanima pretjerano, mogu reći da su me Hunger Games ugodno iznenadile. Nije to sad postao moj omiljeni film ikad koji ću gledati opet i opet i opet, ali svakako je bio ok način za provesti večer.

Ono što me je najviše fasciniralo u cijelom filmu je njegova osnovna tema, a to je prikaz futurističkog reality showa. Kao veliki fan US Survivora, Big Brothera i nekih drugih competition realityja, ovo je svakako bio zanimljiv prikaz reality tv-a budućnosti. Morbidan i brutalan show u kojem uživaju svi... ili zapravo ne.

Dakle, radnja filma se odvija u nekoj neodređenoj budućnosti, u kojoj je Amerika (?) podjeljena na 13 distrikta. Glavni distrikt je bogati Kapitol, središte moći, ali i zabave i glamura, prepun šarenih karikatura (ali doslovno!). Ostalih 12 su radnički distrikti, svaki specijaliziran za nešto (struju, drvodjelstvo, rudarstvo..). Kako je objašnjeno na samom početku, u jednom trenutku u prošlosti tih 12 distrikta pobunilo se protiv Kapitola, koji je kontrolirao sve, što je dovelo do sveopće katastrofe i rata. Kapitol je prevladao i uveo zakon po kojem svaki od 12 distrikta svake godine mora odabrati 1 dečka i 1 djevojku koji će se boriti do smrti u reality showu - kao žrtvu i podsjetnik na rat i tešku prošlost. Pobjednik je samo jedan, a distrikt čiji predstavnik pobijedi osvaja brdo hrane za tu godinu. Sudjelovanje u tim Igrama gladi prezentirano je kao časno služenje državi, kako se rat nikad ne bi zaboravio. Jedno tipično američko ispiranje mozga kako za svoju zemlju moraš napraviti baš sve, pa i pustiti svoje maloljetno dijete da se kolje na TV-u za zabavu bogataša iz Kapitola.

Radnja počinje nekoliko dana prije tzv. Žetve, tj. odabira ovogodišnjih predstavnika u Igrama gladi. Upoznajemo Katniss Everdeen i njezinu obitelj, koja se sastoji od njezine emocionalno nestabile majke, koja bježi na prvi znak problema, te mlađe sestre Prim, koja je, zbog takve majke, jako privržena sestri. Katniss nam je odmah prikazana kao izvrstan lovac, koji priskrbljuje hranu za svoju obitelj, što je vrlo bitno, obzirom da je čak i kruh u ovoj budućnosti vrlo teško naći.

Da ne spoilam previše za one koji nisu gledali, a žele, Katniss naravno završi u Igrama gladi i tu kreće pravi zaplet filma.

Prvi dio filma, koji se bavi pripremama za početak showa zapravo pokazuje tu morbidnost, gdje cijeli Kapitol dočekuje tih 24 klinaca kao da ulaze u najobičniju Big Brother kuću, a ne u show iz kojeg će izaći živ samo jedan. Oni odlaze na intervjue, svaki od njih ima stilistu, oni se prezentiraju javnosti kako bi se javnost povezala s njima i kako bi ih zavoljela i sponzorirala, te na taj način pomogla da prežive raznim poklonima kroz dva tjedna koliko show traje. Jedan vrlo standardan početak vrlo nestandardnog reality showa.

I iako je taj prvi dio filma trajao i trajao, do te mjere da sam mislio da nećemo ni vidjeti borbu u ovom prvom dijelu (obzirom da sam čuo da će biti tri filma), ne mogu reći da mi je bilo dosadno. Fascinirala me i donekle šokirala ta brutalna budućnost koju su prikazali i detaljne pripreme kroz koje su nas proveli.

Kako je film išao dalje malo je moj entuziazam opadao, jer nije bilo toliko borbe i natjecanja koliko sam mislio da će biti, a bilo je sve više neke melodrame (tu se definitivno vidi paralela koju su mnogi povukli s Twilight sagom) i patetike, koja mi definitivno nije sjela. Puno draže bi mi bilo da je film napravljen u nekom još mračnijem tonu, bez pretjeranih tvajlajtovskih romantičnih kopija. Druga velika stvar koju im donekle zamjeram je i predvidljivost radnje, što je mnogo oduzelo od napetosti.

Mlada Jennifer Lawrence (koja glumi Katniss) je zapravo prilično dobro odradila posao, obzirom da sama nosi skoro cijeli film. Vjerujem da će nakon završetka ove sage naći svoje mjesto u novoj generaciji hollywoodskih zvjezdica. Ostatak glumačke ekipe također nije bio loš. (Kako svi vuku paralele s Twilightom, onda ću i ja - glumačka ekipa miljama je bolja od one iz Twilighta, koja je kriminalno loša.) Donald Sutherland, Stanley Tucci i Woody Harrelson, svi odreda su odradili pristojan posao. Jedino odabir mladog Josha Hutchersona za glavnu mušku ulogu mi nikako nije sjeo. Hutcherson je prejednodimenzionalan glumac, koji dosta vremena radi iste face i mimiku i jednostavno ne sjeda kao glavni muški lik, kao netko tko bi zainteresirao Katniss.

Upravo ta ljubvna priča između Katniss i Peete mi je bila neuvjerljiva. Jer na kraju svega imao sam dojam da je za Katniss to samo bio dio strategije da spasi i sebe i Peetu iz cijelog showa, jer nekako na početku filma, a onda i na kraju, su se vrlo snažno nagovijestile njezine simpatije prema drugom muškom liku, mladom Galeu. Zapravo, to bi bio sjajan obrat da ispadne da ona zapravo Peetu uopće ne voli i da je sve to bila taktira spašavanja sebe i njega.

Uz sve ovo, imam dojam da sam napisao više negativnih stvari nego pozitivnih, ali stvarno u globalu mi je film bio stvarno ok. I zapravo me stvarno zanima nastavak, obzirom da je film završio happy endom (barem za glavne likove - jer tiranija Kapitola se nastavlja), tako da ne vidim kamo bi priča mogla ići dalje. Ok, Katniss se vratila, Peeta se vratio, a tu je sad Gale, pa će sigurno tu biti ljubavni trokut. Ali to onda više nisu Igre gladi. Jedino što dalje vidim je da oni idu rušiti Kapitol da zaustave te Igre zauvijek, ali opet mi je to više tema za posljednji film. Tako da drugi dio stvarno ostaje misterij zasad...

Ocjena: 3,5/5