Kao netko koga teenagerska fantastika ne zanima pretjerano, mogu reći da su me Hunger Games ugodno iznenadile. Nije to sad postao moj omiljeni film ikad koji ću gledati opet i opet i opet, ali svakako je bio ok način za provesti večer.
Ono što me je najviše fasciniralo u cijelom filmu je njegova osnovna tema, a to je prikaz futurističkog reality showa. Kao veliki fan US Survivora, Big Brothera i nekih drugih competition realityja, ovo je svakako bio zanimljiv prikaz reality tv-a budućnosti. Morbidan i brutalan show u kojem uživaju svi... ili zapravo ne.
Dakle, radnja filma se odvija u nekoj neodređenoj budućnosti, u kojoj je Amerika (?) podjeljena na 13 distrikta. Glavni distrikt je bogati Kapitol, središte moći, ali i zabave i glamura, prepun šarenih karikatura (ali doslovno!). Ostalih 12 su radnički distrikti, svaki specijaliziran za nešto (struju, drvodjelstvo, rudarstvo..). Kako je objašnjeno na samom početku, u jednom trenutku u prošlosti tih 12 distrikta pobunilo se protiv Kapitola, koji je kontrolirao sve, što je dovelo do sveopće katastrofe i rata. Kapitol je prevladao i uveo zakon po kojem svaki od 12 distrikta svake godine mora odabrati 1 dečka i 1 djevojku koji će se boriti do smrti u reality showu - kao žrtvu i podsjetnik na rat i tešku prošlost. Pobjednik je samo jedan, a distrikt čiji predstavnik pobijedi osvaja brdo hrane za tu godinu. Sudjelovanje u tim Igrama gladi prezentirano je kao časno služenje državi, kako se rat nikad ne bi zaboravio. Jedno tipično američko ispiranje mozga kako za svoju zemlju moraš napraviti baš sve, pa i pustiti svoje maloljetno dijete da se kolje na TV-u za zabavu bogataša iz Kapitola.
Radnja počinje nekoliko dana prije tzv. Žetve, tj. odabira ovogodišnjih predstavnika u Igrama gladi. Upoznajemo Katniss Everdeen i njezinu obitelj, koja se sastoji od njezine emocionalno nestabile majke, koja bježi na prvi znak problema, te mlađe sestre Prim, koja je, zbog takve majke, jako privržena sestri. Katniss nam je odmah prikazana kao izvrstan lovac, koji priskrbljuje hranu za svoju obitelj, što je vrlo bitno, obzirom da je čak i kruh u ovoj budućnosti vrlo teško naći.
Da ne spoilam previše za one koji nisu gledali, a žele, Katniss naravno završi u Igrama gladi i tu kreće pravi zaplet filma.
Prvi dio filma, koji se bavi pripremama za početak showa zapravo pokazuje tu morbidnost, gdje cijeli Kapitol dočekuje tih 24 klinaca kao da ulaze u najobičniju Big Brother kuću, a ne u show iz kojeg će izaći živ samo jedan. Oni odlaze na intervjue, svaki od njih ima stilistu, oni se prezentiraju javnosti kako bi se javnost povezala s njima i kako bi ih zavoljela i sponzorirala, te na taj način pomogla da prežive raznim poklonima kroz dva tjedna koliko show traje. Jedan vrlo standardan početak vrlo nestandardnog reality showa.
I iako je taj prvi dio filma trajao i trajao, do te mjere da sam mislio da nećemo ni vidjeti borbu u ovom prvom dijelu (obzirom da sam čuo da će biti tri filma), ne mogu reći da mi je bilo dosadno. Fascinirala me i donekle šokirala ta brutalna budućnost koju su prikazali i detaljne pripreme kroz koje su nas proveli.
Kako je film išao dalje malo je moj entuziazam opadao, jer nije bilo toliko borbe i natjecanja koliko sam mislio da će biti, a bilo je sve više neke melodrame (tu se definitivno vidi paralela koju su mnogi povukli s Twilight sagom) i patetike, koja mi definitivno nije sjela. Puno draže bi mi bilo da je film napravljen u nekom još mračnijem tonu, bez pretjeranih tvajlajtovskih romantičnih kopija. Druga velika stvar koju im donekle zamjeram je i predvidljivost radnje, što je mnogo oduzelo od napetosti.
Mlada Jennifer Lawrence (koja glumi Katniss) je zapravo prilično dobro odradila posao, obzirom da sama nosi skoro cijeli film. Vjerujem da će nakon završetka ove sage naći svoje mjesto u novoj generaciji hollywoodskih zvjezdica. Ostatak glumačke ekipe također nije bio loš. (Kako svi vuku paralele s Twilightom, onda ću i ja - glumačka ekipa miljama je bolja od one iz Twilighta, koja je kriminalno loša.) Donald Sutherland, Stanley Tucci i Woody Harrelson, svi odreda su odradili pristojan posao. Jedino odabir mladog Josha Hutchersona za glavnu mušku ulogu mi nikako nije sjeo. Hutcherson je prejednodimenzionalan glumac, koji dosta vremena radi iste face i mimiku i jednostavno ne sjeda kao glavni muški lik, kao netko tko bi zainteresirao Katniss.
Upravo ta ljubvna priča između Katniss i Peete mi je bila neuvjerljiva. Jer na kraju svega imao sam dojam da je za Katniss to samo bio dio strategije da spasi i sebe i Peetu iz cijelog showa, jer nekako na početku filma, a onda i na kraju, su se vrlo snažno nagovijestile njezine simpatije prema drugom muškom liku, mladom Galeu. Zapravo, to bi bio sjajan obrat da ispadne da ona zapravo Peetu uopće ne voli i da je sve to bila taktira spašavanja sebe i njega.
Uz sve ovo, imam dojam da sam napisao više negativnih stvari nego pozitivnih, ali stvarno u globalu mi je film bio stvarno ok. I zapravo me stvarno zanima nastavak, obzirom da je film završio happy endom (barem za glavne likove - jer tiranija Kapitola se nastavlja), tako da ne vidim kamo bi priča mogla ići dalje. Ok, Katniss se vratila, Peeta se vratio, a tu je sad Gale, pa će sigurno tu biti ljubavni trokut. Ali to onda više nisu Igre gladi. Jedino što dalje vidim je da oni idu rušiti Kapitol da zaustave te Igre zauvijek, ali opet mi je to više tema za posljednji film. Tako da drugi dio stvarno ostaje misterij zasad...
Ocjena: 3,5/5
