Dark Shadows

Posljednji film Tima Burtona, baziran na kultnoj američkoj sapunici iz 60-tih, priča priču o čovjeku kojeg je jednom davno zla vještica pretvorila u vampira, jer ju on nije volio. Vampir Barnabas (Johnny Depp) je zatvoren u lijes, iz kojeg izlazi nekih 200 godina kasnije, u 1972. godini, te odlučuje potražiti svoje potomke. I tu kreće glavna radnja filma.

Johnny Depp zapravo dobro glumi uštogljenog i pristojnog vampira Barnabasa, čije reakcije na moderno doba su zapravo jedini izvor smjeha u ovoj komediji. I iako na trenutke i sam Depp pada u zamku preglumljivanja, zapravo je najveće (loše) iznenađenje Michelle Pfeiffer (koja glumi Elizabeth Collins, sadašnju vlasnicu imanja Collinsovih), koja na trenutke kao da parodira svoj lik pretjeranim reakcijama i neuvjerljivom glumom. Od ostatka glumačke ekipe tu je Eva Green koja je zapravo pristojna u ulozi vještice Angelique i neizostavna u Burtonovim filmovima, Helena Bonham Carter kao psihijatrica Julia, koja je zapravo uz Deppa najbolje odradila posao.

Film obiluje prekrasnim snimkama, tipičnim za Burtona, i u tom askpektu Burton je još jednom savršeno uspio. A tehnika snimanja je posebno zgodna i opet burtonovska (npr. izražena kričavo narančasta Julijina kosa ili izrazito crvena Angiena haljina, u odnosu na mračni ostatak scene).

Međutim, film je cijelo vrijeme skakao iz horora u komediju, pa u melodramu, pa opet u horor, pa u komediju.. a prijelazi su se događali doslovno u sekundi, tako da je zapravo vrlo teško popratiti reakcijom događaj, jer u jednom trenutku se smijete, a drugim bi ste već trebali biti zaplašeni ili što već.

No najveći problem filma je u samoj priči. Iako je premisa zapravo vrlo klasična (tragičan ljubavni trokut), to je čak možda i najbolji dio priče. Jer nakon uvoda i preskoka u moderno doba priča iz minute u minutu postaje sve lošija, bez neke pretjerane logike. Neki nepotrebni likovi koji su tu, očito samo preuzeti iz originalne sapunice bez neke ideje što s njima, npr. Elizabethin brat Roger, koji cijeli film zapravo ne radi apsolutno ništa značajno za priču (ili bar komediju), a vjerujem da je kroz sapunicu ipak nešto značajnije radio, tako da je cijeli film mogao funkcionirati i bez njega; twistovi ubačeni u zadnji čas, koji također nemaju nekog smisla (npr. kad se na kraju otkrije da je kćerka Carolyn zapravo vukodlak) - twist koji nije vodio ničemu, obzirom da Carolyn/vukodlak nije mogla pobijediti vješticu; te nekonzistentnost u priči, koja je najočitija u tome što Angelique stoljećima vlada gradom, uz pomoć svoje magije, ali onda samo odjednom se pojavi neki duh koji ju nadjača i ona umire.

Ovo je definitivno jedan od lošije ispričanih Burtonovih filmova, koji se ipak može pohvaliti dobrom glumačkom postovom i sjajnom burtonovskom režijom.

Ocjena: 2,5/5

American Reunion

Vidjeli smo ih kao klince u srednjoj školi. Onda smo ih vidjeli na faksu. Nekoliko godina kasnije, bili smo na vjenčanju dvoje od njih. I sad, 13 godina nakon prvog filma, dolazimo na njihovu obljetnicu mature!

Priznajem da nisam bio veliki fan drugog, a još manje trećeg dijela, ali unatoč tome ova ekipa mi je strašno draga. I baš zbog toga, American Reunion mi je bio jako zabavan film. Osjećao sam se kao da ja idem na obljetnicu s njima. Veliki plus je što su producenti uspjeli dovući (gotovo) sve likove iz originala, pa barem da naprave kratku cameo pojavljivanje, poput Shannon Elizabeth (Nadia), koja se samo na kratko, ali opet u smiješnoj sceni pojavljuje pred kraj filma.

Film vas neće oduševiti ukoliko niste fan ove grupe ljudi. Jer u ovom filmu fore su slične onima u njegovim prethodnicima, uz mnoštvo seksualnih šala i situacija, pomalo nerealnih gluparija, te sa Stiflerove strane i dalje djetinjastih prankova. Ali unatoč svemu tome, vidi se da je ova ekipa ipak odrasla. Tu su djeca, tu su ozbiljni poslovi... ali oni su ipak ostali sjajna ekipa.

Priča počinje s Michelle (Alyson Hannigan) i Jimom (Jason Biggs), koji su u laganoj bračnoj krizi, jer otkako se rodio sin Evan, više baš nema seksa. Sprema se obljetnica mature na koju oboje odlučuju ići. Po povratku u grad Jim i Michelle sreću cijelu paletu likova iz Pitinog serijala, započevši s Jimovim ocem (smiješni Eugene Levy), s kojim Jim i dalje ima klasične nezgodne i neugodne razgovore o seksu, samo ovaj puta nije nužno Jim taj koji treba savijet.

Saznajemo da je Oz (Chris Klein) postao sportski novinar, koji je usput plesao sa zvjezdama; da je Kevin (Thomas Ian Nicholas) u vezi s djevojkom koja ne može bez njega gledati novu epizodu Gossip Girl; Finch (Eddie Kaye Thomas) je postao pravi avanturist, a Stifler (Seann William Scott) radi kao asistent u nekoj tvrtki. No kad se dečki okupe, neki od njih ponovo sreću svoje stare srednjoškolske ljubavi (Oz sretne Heather (Mena Suvari), Kevin sretne Vicky (Tara Reid)) i iako su obojica u (donekle) sretnim vezama s drugim djevojkama, ne možete da ne navijate da se ove srednjoškolske ljubavi ipak ponovo realiziraju.

Tu su i neki novi likovi, kao Jimova mlada susjeda koju je on nekad davno dadiljao, a koja sada mami njegove poglede.

Sve to donosi salve smjeha, iako ponavljam, to neće biti pretjerano zabavno onima koji nisu uživali ni u prethodnim dijelovima ovog serijala.

I iako ovo nije nikakvo remek djelo, ni u kojem smislu, ovaj film igra na kartu nostalgije i povijesti serijala, te će neki "twistovi" u filmu biti zabavni upravo zato jer se referiraju na neki događaj iz (uglavnom) originala. I baš zbog toga American Reunion će meni ostati u pozitivnom sjećanju.