nedjelja, 29. travnja 2012.

Battleship


Još jedan u nizu "alien invasion" filmova, koji je proizašao iz društvene igre "Potapanje brodova" (ako je se sjećati iz djetinjstva, jer stvarno ne znam nekog tko to igra u današnje vrijeme...), a koji je napravljen čisto iz razloga da se producenti mogu razbacivati specijalnim efektima. Ako je suditi prema viđenom... jer inače nekog drugog razloga nema. Priča je slabašna i VRLO isklišejizirana. Likovi su stereotipni. Gluma je mogla biti bolja, iako se zapravo od filma ovog tipa to valjda niti ne očekuje (pa čak ni kad Liam Neeson glumi, iako se on zapravo vrlo malo i pojavljuje). Tako da je jedina stvar u kojoj se u filmu može uživati - spomenuti specijalni efekti. Ali čak ni oni nisu dovoljni da spase ukupni dojam o filmu. Osim ako niste zagriženi fan ovog žanra...

Film se ne razlikuje previše od recimo prošlogodišnjeg filma na istu temu "Battle: Los Angeles". Zapravo film ne nudi ništa novo, osim što se bitke događaju uglavnom na pučini mora.

Na početku filma upoznajemo dva brata i (kako to biva u filmovima u kojima priča i dobro razrađeni likovi nisu toliko bitni) odmah shvatimo da je stariji brat uzoran marinac, dobar brat i nadasve savršen čovjek (glumi ga Alexandar Skarsgard), dok je drugi brat teški propalitet i jednostavno sucks at life (Taylor Kitsch). Dok traje njihova prva scena, odmah se u priču ubacuje i zgodna plavušica (Brooklyn Decker), koja odmah privuče ovog propaliteta, koji za nju odmah krene raditi čudesa, samo da joj donese ispuni želji i donese - chicken burrito! Usput se ispostavi, naravno, da je ona kćer šefa ovog dobrog brata. U sljedećoj sceni, propalitet je sad već u marincima zajedno s dobrim bratom i da sad ne otkrivam ovu iznimno nemaštovitu radnju, napadnu ih alieni, a ovaj donedavni propalitet igrom slučaja završi kao glavni kapetan broda i spasitelj svemira. Jer ipak je on glavni lik, bez obzira što vjerojatno nije kvalificiran. Ali u ovakvim filmova ne treba tražiti logiku, stoga ako vam to uspije, možda vam se film i svidi. Jer film je preput nelogičnosti. I naravno predvidljiv je, pa je tako kraj  moguće predvidjeti nakon 15 minuta filma.

U filmu svoj glumački "debut" ima i posvuduša Rihanna, koja je tu više kao mašina za uzrečice s crnačkim naglaskom, tipa "Damn!" i slično. I iako nije imala previše materijala u kojem je mogla zasjati, možda i bolje, jer i ovo što je imala, nije se time proslavila. Tako da bi možda bilo bolje da se drži pjevanja (na playback, al nećemo sad o tome...).

Film se uspoređuje s mega-uspješnim Transformerima na sve strane, iz očitih razloga, te je vrlo lako za zaključiti da je produkcija (i kompanija igračaka Hasbro) jednostavno htjela zaraditi lovu radeći teški rip off Transformera. Jer ako je jedna  Hasbrova igra uspjela na velikom planu (igračke Transformeri su isto proizvedeni od Hasbroa, kao i igra "Potapanje brodova"), onda mora da će i ova druga. Samo za razliku od Transformera, od kojih se može složiti neka priča, igra Potapanja brodova nema likove, niti radnju, i zapravo je bilo besmisleno raditi film na osnovi te igre. Možda zato je film i ispao ovako kako je ispao. Loše.

Ukoliko budete baš morali gledati ovaj film (a niste ranije spomenuti zagriženi fan "alien invasion" žanra), svakako se potrudite ne tražiti u njemu zanimljive likove i logičnu radnju, već eventualno uživajte u scenama borbi na lijepom, plavom oceanu i ostalim scenama eksplozija, kojih u filmu ima jako mnogo. Jer u protivnom, oči bi vam mogle ostati negdje na kraju glave od silnog okretanja. BattleSHIT will do that to you...

Ocjena: 1/5

nedjelja, 15. travnja 2012.

Intouchables


Nisam neki veliki poznavatelj i ljubitelj francuske kinematografije, ali Intouchables me je jednostavno oduševio. Vrlo životan i realan film, koji će vas na trenutke nasmijati do suza, a onda na trenutak opet uozbiljiti i natjerati vas da suosjećate s likovima, čiji su životi, unatoč velikoj količini humora, zapravo vrlo teški.

Priča prati dvojicu muškaraca, iz potpuno različitih sredina i krugova života, suprotnih interesa i različitih razina obrazovanja, koji se igrom slučaja upoznaju, nakon čega se razvija njihovo neobično, ali istinsko prijateljstvo. Premisa priče podsjeća na seriju Dadilja, ali svaka usporedba sa serijom tu prestaje, obzirom da je film naravno miljama daleko po kvaliteti glume, scenarija, humora... zapravo svega.

Radnja filma odnosi se isključivo na razvoj ovog neobičnog prijateljstva, te interakciju među likovima, koji kroz cijeli film jedan drugog uče kako živjeti i nositi se s problemima u životu. Film nema eksplozije, sise i guzice, niti specijalne efekte, tako da ga slobodno zaobiđite ako je to sve što tražite od filma. Ali moja preporuka je da filmu svakako date šansu, jer bi vas mogao iznenaditi. Humor u filmu je pametan i zapravo stvarno HUMORISTIČAN (što se ne može reći za mnoge današnje (američke) komedije). Humor se razvija kroz kvalitetne dijaloge i reakcije likova. No osim spomenutog humora, kroz film ćete savršeno upoznati ova dva čovjeka i njihove sudbine će vas zasigurno dirnuti.

U tome će vam pomoći odlična gluma Francoisa Cluzeta (koji glumi Phillipea) i Omara Sya (koji glumi Drissa), koji se jednako dobro snalazi i u komičnim i u dramskim dijelovima filma. Francois Cluzet osim što nevjerojatno podsjeća fizičkim izgledom na Dustina Hoffmana, jednako je i dobar glumac.

Film je sniman po istinitom događaju, što mu daje dodatnu snagu, a ono što je veliki plus, je da unatoč teškim sudbinama glavnih likova, film niti u jednom trenutku nije melodramatičan niti vas tjera da okrećete očima na riječi koje likovi izgovaraju. I bez takvih isforsirano dramatičnih scena bit će trenutaka u filmu u kojima ćete se (bar malo) naježiti, u znak suosjećanja zbog situacija koje prolaze.

Ako ćemo cjepidlačiti, filmu se može "zamjeriti" predvidljivost, jer sam točno znao kako će zadnja scena izgledati. Ali iako sam to predvidio, upravo me zadnja scena najviše i dirnula, i to ponajviše zbog odlične glume Fracoisa Cluzeta.

Još jedna stvar koja je mogla biti bolja je djevojčica koja glumi Phillpeovu kćer Elizu (Alba Gaia Bellugi). Nije me dojmila i uz ovako snažnu glavnu glumačku postavu, trebali su naći i bolju mladu glumicu, pa čak i ako se Eliza pojavljuje u svega nekoliko scena i nije toliko bitna za radnju.

No sve u svemu, film je svakako osvježenje među cijelom hrpom loših komedija (ironija je u tome što ovo čak i nije komedija, već humorna drama, ali je svejedno smješnija od bilo čega što sam pogledao u zadnjih nekoliko godina). Film svakako treba pogledati.

Ocjena: 5/5

Box Office: Hunger Games i dalje najgledaniji film

Četvrti tjedan za redom Hunger Games su najgledaniji film u američkim kinima. Do sada, u 24 dana emitiranja u američkim kinima, Hunger Games je zaradio 337,1 milijun dolara i kreće se prema zaradi od 375 milijuna. Predviđanja su da će ove godine još jedino filmovi The Avengers, The Dark Knight Rises i The Hobbit doseći ove brojke. I iako zarada na razini cijelog svijeta nije tako impresivna kao u Americi, ona će, kako se očekuje, sa svakim novim nastavkom rasti.

Novi film braće Farrelly, The Three Stooges, debitirao je na drugom mjestu s neočekivano dobrom zaradom od 17,1 milijun dolara. Film je napravljen po uzoru na TV seriju iz 30-ih godina prošlog stoljeća.

Na trećem mjestu ovog vikenda našao se film Jossa Whedona (poznat po TV serijama Buffy, Angel i Firefly), Cabin in the Woods, sa zaradom od 14,9 milijuna dolara, što je zadovoljavajući rezultat. Whedon, koji je producirao film, te napisao scenarij (zajedno s Drewom Goddardom), čeka premijeru svog sljedećeg filma, već spomenutog The Avengers koji će premijeru imati 4. svibnja 2012.

Titanic, koji opet plovi filmskim platnima i to u 3D izdanju, našao se na četvrtom mjestu u svom drugom tjednu. Zarada ovog vikenda mu je 11,6 milijuna dolara, što je pad od 33% u odnosu na premijerni vikend. Titanic 3D je ipak već u drugom tjednu emitiranja (s ukupnom zaradom od 44,4 milijuna) prestigao re-izdanje Star Wars: Episode I 3D. Obzirom da je Paramount na konverziju filma u 3D utorošio 18 milijuna dolara, može se reći da je Titanic 3D uspio.

Top 5 zatvara najnoviji nastavak iz American Pie franšize, American Reunion sa zaradom od 10,7 milijuna dolara, uz pad od 50% u odnosu na vikend ranije. Ako ovako nastavi, American Reunion biti će nastavak s najmanjom zaradom za ovu franšizu.

Ovaj vikend u američkim kinima:
1. The Hunger Games - 21,5 milijun $
2. The Three Stooges - 17,1 milijun $
3. The Cabin in the Woods - 14,9 milijun $
4. Titanic 3D - 11,6 milijun $
5. American Reunion - 10,7 milijun $

Što se hrvatskih kina tiče, prema podacima za prošli vikend (5-8. travnja 2012) najgledaniji film bio je Dr. Seuss' The Lorax, Universalov animirani film, kojem je ovo bio prvi tjedan prikazivanja kod nas. Film je zaradio 49,8 tisuća dolara. The Lorax je tako skinuo s prvog mjesta mitološki spektakl The Wrath of the Titans, koji je prošli vikend kod nas zaradio 35,8 tisuća dolara, uz ukupnu zaradu od 132,9 tisuće dolara.

Treće mjesto zauzeo je trenutni vladar na američkom kontinentu, The Hunger Games, koji je u tri tjedna prikazivanja uspio zaraditi 148,8 tisuća dolara.

Odlična francuska humorna drama Intouchables u premijernom tjednu smjestila se na četvrto mjesto uz zaradu od 21,4 tisuće dolara.

3D izdanje spektakla Titanic iz 1997. privuklo je u hrvatska kina dovoljno fanova da ga smjeste na tek peto mjestu u svom premijernom tjednu, uz zaradu od 18,9 tisuća dolara. Zanimljivo da je Titanic 3D imao 13 projekcija, dok je Intouchables imao samo 7, no opet je zaradio više od Titanica. Očito da hrvatska publika nije prezainteresirana za re-izdanja popularnih filmova.

Prošli vikend u hrvatskim kinima:

1. Dr. Seuss' The Lorax - 49,8 tisuća dolara
2. The Wrath of the Titans - 35,8 tisuća dolara
3. The Hunger Games - 24,7 tisuća dolara
4. Intouchables - 21,4 tisuće dolara
5. Titanic 3D - 18,9 tisića dolara

Sljedeći vikend premijere u Americi imaju filmovi The Lucky One (romantična drama u kojoj glume Zac Effron i Taylor Shilling) i Think Like A Man (komedija s velikom glumačkom postavom, o četiri prijatelja koji saznaju da im žene koriste ljubavne savjete pisca Stevea Harveyja).

U našim kinima od ovog tjedna možete pogledati Battleship (SF, s Alexandrom Skarsgardom i Rihannom u glavnim ulogama), Salmon Fishing In Yemen (romantična komedija s Emily Blunt i Ewanom McGregorom), te Iron Sky (finsko-njemački SF).

nedjelja, 1. travnja 2012.

Wrath of the Titans 3D


Ako volite dobar 3D film, s dobrim vizualnim efektima i mnogo akcije, onda biste mogli uživati u filmu. Ako tražite neku dublju priču, iza koje je sjajan scenarij, onda možda ovo ipak nije film za vas. Čak i ako ste fan grčke mitologije, svejedno biste mogli ostati razočarani. Zašto?

Kao prvo, cijela priča nema neke veze s grčkom mitologijom, osim što su likovi (više-manje) preuzeti iz iste, što bi odmah na početku moglo odbiti ove gledatelje koji bi film gledali jer vole grčku mitologiju. Ali ako uspijete prijeći preko toga, druga stvar koja bi vas mogla razočarati je to što bogovi više nisu oni snaži, svemoći, besmrtni bogovi koje poznajemo (nešto što mi je jako smetalo i u filmu "Immortals"). Naime, kako je objašnjeno na početku filma, bogovi slabe jer su ljudi prestali vjerovati u njih, te polako ostaju bez svojih moći - što je veliki minus (iako, što se moći tiče, tu se zapravo do kraja filma ova premisa pokaže i netočnom, budući da su bogovi u svakom trenutku kad su trebali moć, tu moć i primijenili.). Ali bez obzira na moć, bogovi su u ovom filmu smrtni, a neki od njih i prilično nesposobni uraditi išta da se spase. A ja u filmu o grčkim bogovima očekujem da oni koriste svoju snagu, besmrtnost i time pokreću radnju filma, uz naravno ostale, smrtne junake grčke mitologije. Interakcija smrtnika i bogova i njihove veze čine cijelu mitologiju, a nakon ovog filma i stanja u kojem su bogovi, nisam siguran da će moći napraviti treći dio filma (a navodno ga rade).

No ako vas i ovo neće obeshrabriti onda vas možda ubije slaba priča i još slabiji dijalozi. Čak ni velike hollywoodske face poput Liama Neesona (koji glumi Zeusa) i Ralpha Fiennesa (koji glumi Hada) nisu se uspjele izdići iznad klišejiziranog dijaloga, prepunog klasičnih "You must save the world. Destiny of the world depends on you." razgovora.

Što se priče tiče, radnja počinje nekih 10-tak godina nakon događaja iz prvog dijela filma "Clash of the Titans". Perzej pokušava živjeti životom običnog smrtnika, jer sad je samohrani otac Heliju (koji je zapravo po mitologiji bio sin Perzeja i Andromede, s kojom se Perzej spetlja tek u ovom filmu.) No Perzejev otac Zeus je otet, a krivci su njegov polubrat Ares i stric Had, koji žele osloboditi Zeusova i Hadova oca, titana Krona, koji je zarobljen u podzemlju, Tartaru. Perzej i ekipa kreću spasiti Zeusa i zaustaviti Krona.

Slabost priče nalazi se u brzom prelasku s jednog događa na drugi, s jednog čudovišta na drugo, samo iz jednog razloga, a taj je da se što više specijalnih efekata nabaca u film, kako bi se gledatelj impresionirao vizualom (vjerojatno zbog toga nema 2D verzije filma - bar ne kod nas) i tako zanemario problematični scenarij. Primjer te slabe priče najbolje možda pokazuju scene u labirintu na ulazu u Tartar. Prema Hefestovim riječima (koji je izradio labirint) postoji samo jedan put do Tartara, i taj put nije nimalo lak. Ali Perzej i družina nemaju pretjeranih problema s pronalaskom puta kroz taj labirint, jer se nasumičnim pomicanjem zidova labirinta put zapravo sam od sebe otvori - samo zato što se kroz pomicanje zidova labirinta moglo dobiti jako puno tih vizualnih efekata. Znači, nemamo pojma kako su tako lako zapravo našli put kroz taj ogromni labirint, ali dobili smo zato dobre vizuale.

Film ima i svoju komičnu stranu, u liku Posejdonovog sina Agenora, koji na trenutke stvarno i donese malo humora u akcijom nabijen film, ali ponekad su njegove fore bile kao da su ispale iz najnovijeg filma Sashe Barona Cohena. Što nikako nije pasalo uz ovaj film.

Pred kraj filma nailazimo tu i tamo na poneki patetični trenutak, između Zeusa i Hada ili čak romantični trenutak Perzeja i Andromede kojem nekako nije bilo mjestu tu, jer kroz cijeli film se nije pretjerano gradila neka veza između njih dvoje, a na kraju se ipak dogodi neizbježni hollywoodski poljubac, koji je tamo ubačen samo da bi se zadovoljila ta romantična norma.

Nakon svega ovoga, ne mogu ni zamisliti što će nam donijeti treći dio ove titanske trilogije.

Ocjena: 2/5